Sloboda

Sanjam
Kako napuštam neizdržive okove svoga tijela
Slobodan
Lebdim beskrajnim prostranstvima vječnosti
Gdje nema tebe i nema mene
Mene, kakav sam nekada bio
Mene, kakav nikada neću postati
Cijepljen protiv svih osjećaja
Uspravno koračam dolinom suza
Ne osvrćem se
Ne zastajkujem
Suze me ne dotiču
Više mi ništa ne mogu...
 
Nema više nade
Nada je zatvorena u kutiji
Zajedno s onim što je od mene ostalo
Zakopano duboko pod zemljom
Na hladnom i tamnom mjestu
Gdje ćeš me uzaludno tražiti
I postavljati pitanja...
 
Nema ni razočarenja
Ne postojim
Kao što nikada nisam postojao
U onome dijelu tvoga srca
U kojem za mene nije bilo mjesta
A izvan njega
Postojati više nisam umio
 
I tek sada
Slobodan
Ni tužan, ni sretan
Ni voljen, ni zaljubljen
Cijepljen protiv osjećaja
Izliječen od sjećanja
Lebdim beskrajnim prostranstvima vječnosti
I ne sanjam
Više niti ne sanjam...